31. prosinca je i kasno poslijepodne, na zaslonu mobilnog uređaja prikazalo se je ime klijentice koja je prije tri mjeseca po prvi puta postala majka. Prije ulaska u tako značajnu ulogu viđale smo se u redovnim terminima, a neposredno prije samog poroda dogovorile smo da ćemo tijekom prvih mjeseci djetetovog života “zamrznuti” seanse na neko vrijeme, jer se ona ionako osjeća veoma dobro, zadovoljno, “sređeno” te uzbuđeno zbog promjene koja ju očekuje. Držeći mobilni uređaj prislonjen na uho, kroz isprekidane riječi i uzdahe pokušavala sam odgonetnuti što se događa i kako joj mogu pomoći. Kroz bujicu preplavljujućih osjećaja, razumjela sam ono najvažnije: ostavila je djevojčicu kod susjede i krenula na “put”. Suprug nije kod kuće, odnosno svako čas bi se trebao vratiti sa službenog puta s novogodišnjim poklonima te stoga nema niti jedne prepreke da ne ispuni ono što je naumila…Danas, nakon niza susreta, kao i pomoći partnera, prijatelja i članova obitelji, ranjiva i bespomoćna žena s druge strane poziva je i dobra mama i sretna osoba koja u sebi nosi ljubav prema djetetu i ljubav prema životu. U našim razgovorima često se vratimo na 31. prosinca i na stanje koje je prethodilo tom, umalo, kobnom danu.
Dakle, što je postporođajna ili postpartalna depresija? Kako upadamo u tjeskobu i u stanje gubitka ljubavi prema životu? Što to u nama, u našem tijelu, genima, hormonima, umu i duši uzrokuje to skupljanje i povlačenje u ne život? Kako možemo prepoznamo prve znakove i faktore rizika? Zašto je važno potražiti pomoć, prije nego što iskoristimo kartu u jednom smjeru.
Postporođajna ili postpartalna depresija je stanje koje se javlja u periodu nakon poroda kao odgovor na novu životnu situaciju. Praćena je nizom zbunjujućih emocionalnih doživljaja koji se manifestiraju kod majki, ali i kod očeva.
Uzimajući u obzir činjenicu da sama trudnoća kao i porod dovode do mnogih hormonskih promjena vezanih za životni stil i ritam, česta reakcija na ove promjene može biti i postporođajna tuga ili tzv. Baby blues kojeg je važno razlikovati od postporođajne depresije.
Postporođajna tuga javlja se u periodu do dva tjedna nakon porođaja, traje najduže do mjesec dana, a kao normalnu reakciju na osjećaj iscrpljenosti i brige doživljava ju 80-90 % žena. Glavne karakteristike Baby bluesa su: manjak energije, slabost, ranjivost, nagle promjene raspoloženja, plačljivost i zbunjenost. Ovi simptomi prolaze
spontano, postupnim navikavanjem na novonastalu životnu ulogu i obiteljsku situaciju.
Za razliku od opisane postporođajne tuge, postpartum depresija javlja se u prvih četiri do osam tjedana nakon poroda, a rjeđe i kasnije tijekom prve godine djetetovog života. Traje mnogo duže od postporođajne tuge, simptomi su ozbiljniji i intenzivniji, uglavnom slični znakovima „prave“ depresije. Važno je naglasiti da postporođajna depresija nije znak slabosti i neadekvatnosti, da ovisi o velikom broju faktora te da se može dogoditi i majkama, ali i očevima, bez obzira na broj poroda.
Simptomi postporođajne depresije
• Intenzivan osjećaj tuge, bespomoćnosti i beznađa
• Nedostatak energije i motivacije
• Poremećaj prehrane i spavanja
• Nedostatak interesa za svakodnevne aktivnosti
• Stalna sumnja u vlastite sposobnosti za brigu o djetetu
• Nametljive misli o mogućnosti nanošenja povreda djetetu ili sebi
• Osjećaj krivnje, srama i napuštenosti
• Suicidalne misli
• Anksioznost nastala uslijed nemogućnosti za stvaranje emocionalne privrženosti djetetu, što za posljedicu ima i osjećaj grižnje savjesti
Uzroci postporođajne depresije
Uzimajući u obzir brojne promjene koje roditeljstvo nosi sa sobom i činjenicu da se roditelj ne rađa već postaje onog trenutka kada se dijete rodi, nije moguće izolirati jedan faktor koji uzrokuje postpartalnu depresiju. Istraživanja pokazuju da, kao i u slučaju drugih mentalnih poremećaja, postpartalna depresija nema jedan uzrok već predstavlja kombinaciju različitih faktora. Procjenjuje se da jedna od sedam majki doživljava postporođajnu depresiju.
S druge strane, kada govorimo o faktorima rizika koji prate pojavu postporođajne depresije korisno je znati da mnoga suvremena istraživanja u ovom području pokazuju da se među je među značajno prisutnim rizicima nalazi suvremeni način života i korporativna kultura koja vrši veliki pritisak na majke, odnosno roditelje u cilju da se što kraće zadrže na porodiljnom dopustu i što je prije moguće, postanu poslovno funkcionalni. Ovakav odnos prema roditeljskoj ulozi doprinosi pojavi stresa što utječe na kvalitetu povezivanja s ulogom roditelja i odgovornostima koje roditeljstvo kao takvo nosi. Također, među čestim rizicima u literaturi se navode i:
• nedavni stresni životni događaji (smrt bliskih osoba, gubitak posla jednog od partnera, starost i bolest roditelja…)
• povijest depresije ili depresivnih epizoda koje nisu vezane za trudnoću
• izostanak socijalne podrške, prvenstveno obitelji i prijatelja
• narušeni partnerski odnos
• nisko samopouzdanje
• novorođenče sa zdravstvenim problemima ili dijete s “teškim” temperamentom
• nizak socioekonomski status porodilje i obitelji
• neplanirana ili neželjena trudnoća
Posljedice postporođajne depresije
Nakon nekog perioda od rođenja djeteta majke su još uvijek u fazi prilagodbe na novu obiteljsku situaciju i na svoju novu ulogu te zato mogu biti vrlo osjetljive na očekivanja o majčinstvu uzrokovana okruženjem i kulturom.
Zato je vrlo važno dati im vremena i prostora za postupno privikavanje na novi ritam koji dijete unosi u život obitelji. Također, važno je dozvoliti osjećajima da postoje, razumjeti ih i njegovati te biti strpljiv i s majkom i s djetetom jer neraspoloženje koje majka doživljava ne znači da ona ne voli svoje dijete, već da prepoznaje zahtjevnost svoje uloge i potrebe da djetetu pruži adekvatan emocionalni odgovor koji prati osjećaj sigurnosti, privrženosti i topline koju majka nosi u svom afektivnom povezivanju s djetetom.
Uzimajući u obzir upravo značaj emocionalne povezanosti koju majka i dijete ostvaruju u prvim mjesecima nakon rođenja, neželjene posljedice postporođajne depresije se odražavaju putem majčine emocionalne dostupnosti i odaziva. Ako je dijete izloženo lišavanju ili reduciranim interakcijama s majkom (majka manje obraća pažnju na dijete, pruža joj manje fizičke nježnosti, topline, dodira, uzimanja u ruke), posljedice na psihofizičko stanje djeteta je izraženije. Najčešće manifestacije ovog emocionalog uskraćivanja su uznemirenost, neutješan plač, izostanak socijalnog osmijeha i povratne facijalne ekspresije na podražaje iz okoline.
Što je duži period u kojem majka, odnosno osoba s postporođajnom depresijom ne potraži stručnu pomoć, to su posljedice po emocionalno i fiziološko stanje djeteta veće. Nažalost, istraživanja pokazuju da visoko postavljeni društveni standardi o roditeljstvu, posebno o ulozi i odgovornosti majke, otežavaju pravovremeno osobama koje pate od postporođajne depresije, kod sebe i drugih prepoznati simptome i potražiti pomoć.
Kako se tretira i liječi postporođajna depresija
Liječenje se razlikuje ovisno o tome koliko je dugo depresija prisutna i koliko su njezini simptomi izraženi. Kod blažih simptoma ponekad je dovoljno savjetovanje psihologa, dok je kod težih oblika potrebna adekvatna psihoterapija i eventualno uzimanje antidepresiva.
Osim stručne pomoći, često su upravo partneri ili članovi obitelji oni čije su razumijevanje i podrška najvažniji prediktor u uspješnom tretmanu postporođajne depresije. Ponekad je samo saslušati osobu bez osuđivanja, biti tu, pružiti pažnju, uvažiti tugu i ohrabriti ju da potraži pomoć već značajan pomak u izlječenju i boljitku.
Svakako, ne zaboravimo da je majka prvi nositelj slike duše djeteta i ako ona, nije sretna osoba, ako ne njeguje ljubav prema životu, da je vrlo moguće da će i dijete biti uznemireno i zaraženo njezinom unutarnjom tjeskobom. Zato je važno da očevi, partneri i supružnici njeguju, vole i čuvaju majke svojih potomaka jer upravo tako pokazuju da vole i svoju djecu i da odgovorno prihvaćaju svoju cjeloživotnu roditeljsku ulogu.
