Sredinom 2019. godine Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je prvi put uvrstila sindrom izgaranja na radnom mjestu (burnout syndrome) u svoj priručnik Međunarodne klasifikacije bolesti (ICD-11) koji danas zdravstveni radnici dijagnosticiraju kao medicinski poremećaj povezan s poslom koji pojedinac obavlja. Pola stoljeća prije dobivanja svog mjesta u klasifikaciji bolesti burnout sindrom opisao je psiholog i psihoanalitičar Herbert Freudenberger, kao skup simptoma nastalih u situaciji produženog stresa na radnom mjestu, koje karakterizira emocionalna iscrpljenost, fenomen depersonalizacije i osjećaj stalne profesionalne nekompetentnosti. Burnout poremećaj nastaje postupno, gotovo neprimjetno. Simptomi su u početku uglavnom blagi i obično im se ne pridaje značaj: razdražljivost, napetost, nesanica, anksioznost, pojačano znojenje, odgađanje zadataka, povlačenje, odavanje porocima, cinizam i ogorčenost… Također, i naš organizam, a ne samo psiha, u tom trenutku ulazi u stanje održavanja unutarnje ravnoteže s pomoću različitih mehanizama kompenzacije, ali ta sposobnost nije beskonačna. Ako se nakon napornog rada i stresa organizam ne stiže oporaviti, ako izostane dovoljna količina odmora i kvalitetnog sna, dolazi do nakupljanja stresa, narušavanja zdravlja, odnosno pojave psihosomatske bolesti. Stručnjaci čuvene Mayo klinike izdvajaju sljedeće faktore kao ključne za razvoj sindroma sagorijevanja na radnom mjestu:
Ključni faktori za razvoj sindroma sagorijevanja na radnom mjestu
Nedostatak kontrole – nemogućnost utjecaja na odluke koje utječu na vaš posao — poput organizacije vremena, rasporeda, zadataka, količine posla i nedostatak resursa koji su vam potrebni za obavljanje posla.
Nejasna očekivanja – kada niste sigurni što se od vas očekuje ili ako ta očekivanja nisu usklađena s vašim sposobnostima i interesima, vjerojatno ćete se osjećati kronično loše na poslu.
Disfunkcionalna radna dinamika – loši međuljudski odnosi, potisnuti ili česti konflikti, radna atmosfera u kojoj je prisutna “uglađena” pasivna agresija poput stalnog “mikromenadžeririranja”, neuvažavanje različitosti.
Ekstremi aktivnosti – ekstremno monoton ili kaotičan posao, konstantno ulaganje dodatne energije u cilju održavanja fokusa, što dovodi do umora, odnosno do sagorijevanja.
Nedostatak socijalne podrške – ako se osjećate izolirano na poslu ili, pak u privatnom životu, stres će biti značajno veći.
Nemogućnost uspostavljanja balansa između privatnog i poslovnog života – ako vam posao oduzima toliko vremena i energije da nemate snage provoditi vrijeme s obitelji i prijateljima, vjerojatno ćete brzo sagorjeti, a u posao i u kolege se dugoročno razočarati.
S druge strane, osim što su istraživanja ukazuju na navedene uzroke sagorijevanja koji su determinirani faktorima iz radnog okruženja, ona pokazuju i da su sagorijevanju najizloženije visoko odgovorne osobe, osobe sklone perfekcionizmu, one s izraženom niskom razinom tolerancije na frustrirajuće okolnosti, s izraženom potrebom za kontrolom, natjecateljskog duha i one osobe koje zauzimaju visok kritički stav prema sebi i drugima. Literatura na temu prevencije sagorijevanja kao prvi korak ističe volju i odlučnost za svođenjem samoga sebe na ljudsku dimenziju tako da uskladimo svoja očekivanja i ambicije sukladno kontekstu u kojem živimo i radimo te mogućnostima koje iz njega proizlaze. U okviru proučavanja radne produktivnosti rezultati istraživanja ukazuju da je 70 % do maksimalnih 80 % zdrava mjera angažiranosti i pokazatelj dobrog balansa između privatnog i poslovnog života te da veći rezultati angažiranosti povećavaju rizik od sagorijevanja i ne doprinose većoj produktivnosti rada. Osim prevencije sagorijevanja s pomoću drugačijeg korištenja osobnih resursa, važan način prevencije je oblikovanje radnog mjesta i organizacije ugradnjom mehanizama za zaštitu od sagorijevanja.
Načini su brojni, poput organiziranja grupa psihološke podrške za zaposlenike, slobodnih aktivnosti, edukacija na temu zdravih životnih stilova i smanjenja faktora rizika za somatske bolesti, za smanjenje krutog, visoko kritičkog i perfekcionističkog stava prema radnim obavezama. Osim navedenih, mnoge kompanije koje posjeduju svijest o značaju mentalnog zdravlja svojih zaposlenika pronalaze pronalaze i druge načine za implementaciju zaštitnih mehanizama u cilju prevencije sindroma sagorijevanja.
Važno je imati na umu da je burnout znak da u vašem životu nešto pogrešno funkcionira. Tada je važno razmisliti što je u pitanju, što je tu do vas, što vi možete drugačije, preispitati svoje ciljeve i zapitati se što je ono što vam nedostaje. Burnout može biti prilika da otkrijete nove oblike funkcioniranja koji će vaš život učiniti kvalitetnijim i smislenijim. Stoga, ako primijetite da izgarate, nemojte odgađati, potražite pomoć stručnjaka koji će vam kroz savjetodavni i psihoterapijski rad pomoći da na najefikasniji način izađete iz začaranog kruga u kojeg ste ušli.