“Razvod je kao mala smrt” rečenica je koju sam prvi put čula od svoje edukatorice, iskusne terapeutkinje koja je i sama prošla kroz razvod prije mnogo godina. I da znate, je. Mala smrt našeg dotadašnjeg života. Mala smrt naše obitelji. Mala smrt naših očekivanja. Mala smrt one budućnosti koju smo željeli. Mala smrt naše svakodnevice. Mala smrt naše ljubavi. Mala smrt nas kao partnera kakvim se pamtimo iz naših najljepših dana. Mala, ali ipak smrt, a to se ne prebolijeva lako. Ne žurite. Ne postavljajte pred sebe nerealne zahtjeve. Ne očekujte da funkcionirate kao da se ništa nije dogodilo. Ne očekujte da ćete biti savršen roditelj. Ne izbjegavajte svoju bol. Dajte sebi vremena da zacijelite.
I sve to što osjećate u procesu razvoda – normalno je:
• Normalno je da ste očajni, ljuti, ogorčeni.
• Normalno je da mrzite bivšeg partnera pa čak i sebe.
• Normalno je da se brinete kako ćete to saopćiti djeci i kako će oni podnijeti vaš razvod.
• Normalno je da žalite za izgubljenim vremenom, uloženim trudom, propuštenim prilikama.
• Normalno je čak i da se nadate pomirenju nekad, negdje u nekom trenutku života.
• Normalno je da osjećate krivicu, da preispitujete jeste li donijeli ispravnu odluku, jeste li nešto trebali učiniti drugačije, jeste li se trebali potruditi više.
• Normalno je da vas bole tijelo, duša, srce i glava.
• Normalno je da se pitate kako se to, pobogu vama smjelo dogoditi!
• Normalno je da ste užasnuti pri pomisli na rođendane, blagdane, godišnjice i sve te važne datume.
• Normalno je da se vas je strah budućnosti i da se pitate kako ćete dalje sami.
• Normalno je da ste tužni jer niste uspjeli.
• Normalan je i osjećaj da ne možete sami i da vam je potrebna podrška bliskih ljudi ili stručnog osoblja.
Prema Holms-Raheovoj skali stresora razvod je drugi najstresniji događaj u životu. I kao jedan od najstresnijih događaja razvod utječe na razne aspekte života. Osim emotivnih teškoća, razvod sa sobom nosi pravna i financijska pitanja poput podjele imovine i pitanja skrbništva nad djecom. Često podrazumijeva selidbu i kompletnu reorganizaciju života uz dodatne financijske troškove. Pred bivše supružnike stavlja veliki izazov – kako svojoj djeci ostati dobar roditelj i kako nakon razvoda na tom polju ostvariti efikasno partnerstvo. Razvod nerijetko dovodi i do socijalnih poteškoća u smislu prekida kontakta sa zajedničkim prijateljima i s članovima obitelji čime se i mreža podrške na koju se možemo osloniti znatno smanjuje. Dodatna neugodnost je stigma u društvu koje osuđuje razvod. “I što, to je to? Razvodite se? Nećete se niti potruditi da raditi na svom braku?”. A samo vi znate koliko ste se trudili i koliko ste radili na popravljanju odnosa. “Eeee…djeco, najlakše je razvesti se, evo deda i ja smo u braku šezdeset godina, mislite li da su nam uvijek cvjetale ruže?! Neee, nego se ranije obuća popravljala, a danas se sve baca”. A samo vi znate koliko vam nije ni lako ni najlakše razvesti se, ali ste svjesni da to nekada ipak najbolje. Čestitamo! To je velika stvar koju mnogi često ne osvijeste i upravo zbog ovih poteškoća biraju ostati u disfunkcionalnom braku.
Povećani broj razvoda u moderno se doba često spominje kao negativna statistika. Međutim, to je zapravo odraz brojnih pozitivnih promjena u društvu. Žene su u znatno boljem položaju sada nego prije nekoliko desetljeća. Financijski su neovisne, emancipirane i osnaženije da se odluče na razvod. S druge strane, i muškarcima je lakše pokrenuti pitanje razvoda kada znaju da su im supruge situirane i da financijski ne ovise o njima. Dodatno, očekivanja od braka sada su uglavnom mnogo veća nego ranije.
Naši roditelji, bake i djedovi uglavnom su imali praktična očekivanja od braka, koja je lakše ostvariti. Danas, osim organizacije kućanstva i financija očekujemo i da nas brak emotivno ispunjava, da sa supružnikom imamo bliskost, otvorenu komunikaciju i da s njim kvalitetno provodimo vrijeme. To to su već standardi koje je malo teže ispuniti pa je samim time i nezadovoljstvo češće te se ljudi više odlučuju prekinuti odnos koji ih ne ispunjava. Razvod nije poraz, već prilika da za sebe tražite nešto što vam više odgovara. Jedan moj kolega, doktor psihijatrije i psihoterapeut, lijepo je primijetio da su paradoksalno najbolji oni brakovi koji se mogu razvesti u svakom trenutku i u kojima supružnici nisu zarobljeni praktičnim poteškoćama ili limitirajućim uvjerenjima. To su oni brakovi u kojima se ostaje željom, a ne moranjem i koji se razvode ako želje za ostankom u braku više nema.
Razvod nije ni posljedica lošeg izbora. Naši izbori bili su pravi za nas u tom trenutku i bili su dobri za nas u nekom periodu života. Onda je tome došao kraj, a život je pun nekakvih krajeva. Na kraju radnog tjedna počinje vikend. Na kraju zime počinje proljeće. Na kraju noći počinje jutro. Nakon uloženog truda počinje uživanje u njegovim plodovima. Nakon obavljenog posla počinje odmor. Nakon gladi počinje uživanje u obroku. Nakon svakog kraja čeka nas novi početak jer život je također pun i svakakvih početaka. Početak nekog novog života. Početak novih ljubavi. Početak boljeg funkcioniranja naše drugačije obitelji. Početak novih mogućnosti. Početak nas samih u nekim novim ulogama. Spakirajte svoja iskustva, lijepe i manje ljepše uspomene, naučene lekcije i polako krenite u novi Početak. S vama smo.