Ako su vaši roditelji svoj radni vijek proveli u jednoj „državnoj firmi“, šansa je da ste više puta čuli ovakvu priču: „Drugačije je bilo u moje vrijeme… Na poslu od 7-15h, kad završim s poslom – isključim se i ne razmišljam o poslu do sutra. Imam cijelo poslijepodne za posvetiti se
djeci, mužu i prijateljima. Nikome nije padalo na pamet da me zove nakon završetka radnog vremena…“, uz obavezno odmahivanje glavom i
„ne znam kako izdržavate, djeco!“
Kako izdržavamo? Evo primjera kako je izgledao moj tipičan radni dan tokom COVID19 pandemije: nekada počinjem s poslom i prije 9h, često uz doručak čitam e-mailove i sortiram ih po prioritetima – na koje odmah moram odgovoriti, što može čekati, reorganiziram kalendar. Počinje sastanak… dok trepnem već je 12h a nisam napravila niti jednu pauzu. U 12h ustajem od stola skuhati si čaj i dok čekam da voda provrije otvorim prozor da udahnem malo zraka. Nastavljam s radom, ručam usput, na brzinu na, a kad već „dogori“ i sljedeći pogled na sat govori da je već prošlo 16h i da trebam otići po dijete u vrtić. Nakon pola sata u parku, vraćam se odgovoriti na još poneki e-mail i poslati neki izvještaj. Nerijetko i posijle 21h, nakon što dijete zaspi, otvaram laptop „samo da bacim pogled na raspored za sutra“ ili „da preraspodijelim neke stvari u kalendaru“. Ovo je slika „dobrog“ dana, bez previše stresa. A što je s pomaknutim rokovima, izvještajima u zadnjem času, nesporazumima s kolegama, donošenjem nepopularnih odluka, iznenadnim problemima s internet vezom..?
Pritisci koje nosi moderan način poslovanja
Moderan način poslovanja nosi sa sobom mnoge izazove – tehnologija omogućava našu stalnu dostupnost pa to postaje i implicitno očekivanje klijenata, poslodavaca i kolega: podrazumijeva se da odgovor treba stići odmah i da se rješenje treba pronaći brzo. Lako se olabave granice između posla i privatnog života, najčešće na štetu privatnog života. Više sjedenja na poslu doprinosi slabljenju kondicije i povećanju problema vezanih za fizičko zdravlje zaposlenih, a svakodnevni pritisci, rokovi i opseg posla utječu na povećanje razine stresa. Istraživanje Pulsologija, koje je TackTMI tim proveo krajem prošle godine na tržištu Srbije, govori nam da 70 % ispitanika osjeća da se nalazi pod nekim oblikom stresa.
Stres koji sami sebi namećemo
Kognitivno-bihevioralne teorije ukazuju nam na to da svi događaji, situacije i interakcije na svakodnevnoj razini prolaze kroz naš „mentalni filter“ te da načini na koje ponekad razmišljamo o stvarima koje nam se događaju, kao i neka naša duboko ukorIjenjena uvjerenja mogu biti stresor, tj. „okidač“ za pojavu stresa. To su uvjerenja poput „Sve što radim mora biti učinjeno na najbolji mogući način“, ili „ Nikako ne smijem napraviti grešku“ i sl.
Psihološki problemi povezani sa stresom
Svjetska zdravstvena organizacija navodi rezultate istraživanja koji ukazuju na to da je najstresnija vrsta posla ona koja vrednuje opsežne zahtjeve i pritisak koji nisu u skladu sa znanjem i sposobnostima zaposlenog i onaj posao u kojem zaposlenik nema puno mogućnosti izbora ili preuzimanja kontrole i u kojem je podrška drugih jako mala. Učinci stresa na zaposlenike mogu biti brojni, od fizičkih (poremećaji sna, glavobolje, gastroenterološke tegobe, povišen krvni tlak/kardiovaskularne bolesti), do emocionalnih (anksioznost, iziritiranost, depresija), kognitivnih (gubitak koncentracije, pad motivacije, gubitak memorije, teškoće pri donošenju odluka) pa sve do problema na razini ponašanja (zlouporaba supstanci, uključujući i alkohol, smanjen libido, neprilagođeno ponašanje). Poznato je da kronični stres na radnom mJestu (na kojeg se ne obraća pažnja) može dovesti do tzv. sindroma pregorijevanja („burnout syndrom“) čiji su simptomi: doživljaj neuspjeha i sumnje u sebe, osjećaj poraza i bespomoćnosti, otuđenosti, gubitak motivacije, smanjeno zadovoljstvo, ciničan stav i dr. Također, ne treba zanemariti moguće efekte po organizaciju – povišen stres kod zaposlenika može dovesti do: visokog apsentizma, odlaska zaposlenih, lošeg upravljanja vremenom, smanjene produktivnosti, klonulosti duhom, pada motiviranosti, povećanog broja prigovora zaposlenih, nesreća na radu i incidenata.
Kako prepoznati (i priznati) da imamo problem?
„Svi smo stalno pod stresom“ je jedno opće stajalište koje implicira da biti stalno pod stresom nije ništa neobično. Osim toga, u natječajima za posao u rubrici poželjnih vještina i dalje se mogu naći fraze poput„rad pod pritiskom“. Ovakvo stajalište i zahtjevi posla podržavaju stav da je visoko-stresno okruženje nešto što se u suvremenom svijetu može očekivati na gotovo svakom radnom mjestu i oni otežavaju prepoznavanje simptoma povišenog ili kroničnog stresa od strane same osobe i od strane kompanije. Priznati sebi da imamo problem u bilo kojem području dovoljno je teško i bez uzimanja u obzir toga da oko psiholoških problema vezanih sa stresom na našim prostorima još uvijek postoji stigma i da se osobe koje istupe i potraže pomoć nerijetko izdvajaju, kritiziraju i gledaju kao „zauvijek drugačiji“,„oštećeni“ i sl. Srećom, postoje i drugačiji primjeri poput onih u kojima vrhunski sportaši svjetske razine javno progovaraju na temu stresa i odustaju od sudjelovanja u Olimpijskim igrama Olimpijade s ciljem da se pozabave svojim mentalnim zdravljem.
Šta poslodavci mogu učiniti?
17 % ispitanika navelo je psihološku podršku zaposlenicima kao jedan od benefita kojeg poslodavci obično ne nude, a koja bi njima bio značajan.
Na umu nam je nekoliko stvari koje bi mogle znatno pomoći: da pokažu fleksibilnost kod očekivanja prema zaposlenicima na teme korištenja odsustava, odmora, organizacije radnog vremena i sl; da rade na unaprjeđenju organizacije aktivnosti i suradnje među zaposlenicima; da pruže mogućnost psihološke podrške onim zaposlenicima kojima je ona potrebna. U nedavnom istraživanju Pulsologija provedenom na tržištu Srbije, 17% ispitanika je navelo psihološku podršku zaposlenicima kao jedan od benefita kojeg poslodavci obično ne nude, a koja bi njima bio značajan.
Od početka pandemije koronavirusa, mnoge svjetske kompanije bavile su se revidiranjem svojih programa beneficija. Nove beneficije uključuju programe koji podržavaju mentalno zdravlje, balans između posla i privatnog života, eksperimentiranje s hibridnim načinom rada, aplikacijama za virtualno savjetovanje s ciljem povezivanja dobrobiti zaposlenika i povećanja produktivnosti. Eksperti svjetske konzultantske kuće McKinsey predviđaju da će ključni trendovi u „industriji dobrobiti“ (wellness) u narednih 10 godina biti: zdravlje, fitnes, ishrana, fizički izgled, spavanje i mindfulness.
Djeluje da su na našim prostorima dobrobit zaposlenih kao važnu temu prvenstveno prepoznali poslodavci iz IT industrije te da nastoje pogodnosti vezane za prevenciju efekata stresa uvrstiti u svoju ponudu benefita. Dodatno, COVID19 pandemija potaknula je druge kompanije da pokrenu različite incijative na temu očuvanja mentalnog zdravlja. Nadamo se da će ove teme u narednom periodu sve više dobivati na značaju.