Konflikti postoje u svakom partnerskom odnosu. Oni su normalni dio svakog zdravog odnosa. Uostalom, od dvoje ljudi se ne može očekivati dogovor oko svega u svakom trenutku. Međutim, u praksi i u životu se često susrećemo s uvjerenjem da je “pametnije” probleme prešutjeti i gurnuti pod tepih, nego se posvađati s bračnim partnerom. Ključ nije u izbjegavanju konflikata, već u učenju kako da ih rješavati na zdrav način. Većina parova se sukobljava oko istih stvari: novac, odgoj djece, slobodno vrijeme, briga o roditeljima, raspodjela uloga i seksualni odnosi. Učestalost konflikata i teme koje izazivaju najviše nesuglasica ne ostaju iste tijekom godina zajedničkog života. Oni koji su na početku braka imaju sklonost ne složiti se uglavnom zbog osobnih razlika i načina provođenja slobodnog vremena, a sredovječni bračni parovi više se svađaju na teme novaca i djece.
Najprihvatljivije rješenje je ono koje je najbliže rješavanju problema i ispunjavanju potreba oba partnera
Zdrave konflikte od konflikata koji ukazuju na toksični odnos između partnera, moguće je razlikovati po obrascu komunikacije tijekom konflikata. U toksičnom odnosu parovi se najčešće upuštaju u negativnosti kao što su zahtjevi, prijetnje, napadi, vrijeđanje, zauzimanje obrambenog stava i ucjenjivanje. Istovremeno, pokazuju i manje pozitivnih ponašanja kao što su odobravanje partnerovih izjava, korištenje humora ili pohvala partnerovih pozitivnih osobina. Možda je još veći problem to što se parovi lako priviknu na ovakav način komunikacije tijekom svađe, pa je veća vjerojatnost da će se destruktivna komunikacija nastaviti prilikom sljedećeg sukoba.
Konflikt između dvoje ljudi koji stvarno brinu jedno za drugo ne mora biti destruktivan. Ono što često vidimo u praksi je da mnogi parovi ne znaju da za “pametnu” raspravu postoje neka osnovna pravila: nema nadijevanja imena, nema prijetnji razvodom ili samoubojstvom, nema primjedbi o roditeljima ili rođacima, nema ponižavanja na račun izgleda ili inteligencije, nema fizičkog nasilja, nema vikanja, psovanja ili prekidanja.
Ako naučite funkcionalno voditi rasprave, moći ćete učiti na greškama i lakše ćete dolaziti do rješenja. Za početak, najvažnije je da se podsjetimo cilja, a to je suradnja oko rješavanja problema. Odvojite malo vremena kako biste iznjedrili konkretne ideja za rješenje situacije. Rješenja se mogu iznjedriti tna temelju popuštanja jednog partnera ili na temelju kompromisa. Popuštanje drugom usred konflikta zahtijeva određenu razinu zrelosti, jer u stvari, vi tada priznajete da je vaša analiza situacije bila pogrešna i da ste spremni promijeniti mišljenje.
Najprihvatljivije rješenje je ono koje je najbliže rješavanju problema i ispunjavanju potreba oba partnera. Umjesto da osobu koju volite napadnete, uvrijedite ili udaljite od sebe, radije razmislite kako biste voljeli da se vama vaš partner obrati u vezi aktualnog problema i što bi kod vas izazvalo želju za suradnjom. U razgovoru koristite takozvane JA-poruke, u kojima izražavate kako se vi osjećate i koje posljedice po vas ima neki partnerov postupak, kao i zašto vam je važno da se to promijeni, umjesto TI-poruka u kojima se usmjeravate na partnera,
,,zvocate” mu i kritizirate ga kao osobu, čime izazivate obrambeni stav druge strane, a ne želju za suradnjom. Ako ste usred svađe i uhvatite sebe da govorite ,,Ti si ovo” ili ,,Ti si ono” stanite na trenutak, udahnite duboko i sljedeću rečenicu započnite s ,,Osjećam se…”
Kada se upuštamo u konflikt s partnerom, najvažnija je kontrola nad samim sobom. Pri tome se misli na dvije stvari: jedno je da ne ulazimo u svađu kada smo emocionalno uzbuđeni, a drugo je da se ne
,,upecamo” kada je partner bijesan ili ljut. Umjesto toga pričekajte da se emocije smire, razmislite o tome što vas je točno uznemirilo i kako biste to najbolje mogli reći partneru.
Ako vaš partner ne otvori “bolnu” temu, onda vi preuzmite inicijativu za rješavanje problema, ali nastojte ne započinjati razgovor kasno navečer.
Ne treba se plašiti konflikta: on je prilika da obnavljajući naš odnos promijenimo ono što u njemu više ne funkcionira.
Bolje je prespavati problem i ustati rano ujutro ili izabrati prihvatljivo vrijeme sljedećeg dana. Treba postaviti i minimalno i maksimalno vremensko ograničenje. Ako je povod sukoba neka opća tema, onda će nedvojbeno biti potrebno najmanje 15 minuta za njezino rješavanje. Svakako, razgovor se može produljiti ili se može odrediti drugo vrijeme za nastavak pregovora.
Također, važno je da izbjegavate konflikte u javnosti ili u krugu prijatelja. Vaši problemi su vaša intima i nitko drugi, osim vas i
partnera, nije dužan slušati o njima. Prisustvo ,,publike” može povećati našu emocionalnu
uzbuđenost, što će otežati konstruktivnu komunikaciju -može učiniti da se ponašamo na određeni način na koji ne bismo kada smo u privatnosti. Kada sljedeći puta uđete u raspravu s partnerom, prisjetite se da konflikt želite riješiti mirnim putem, bez uvreda i svjedoka, budite obazrivi i saslušajte partnera bez prekidanja, kontrolirajte svoje emocije i potrudite se pronaći zajedničko rješenje kako biste dozvolili sebi i partneru priliku za napredovanje, promjenu i učenje. Konflikta se ne treba plašiti: on je prilika da, obnavljajući naš odnos, promijenimo ono što više ne funkcionira u njemu.