Kako prepoznati znakove mentalnog i emocionalnog zlostavljanja
Vjerojatno ste već upoznati s mnogim očitim znakovima mentalnog i emocionalnog zlostavljanja, ali kada ste i sami žrtva istih, teško je prepoznati obrazac nasilničkog ponašanja. Psihološko nasilje uključuje pokušaje druge osobe da vas zastraši, kontrolira ili izolira kroz riječi i djela, kao i kroz kontinuitet ovih obrazaca. Nasilnik može biti vaš bračni partner, životni partner, poslovni suradnik, prijatelj ili bilo tko s kim ste u bliskom odnosu. Tko god je u pitanju, znajte da ne zaslužujete takav tretman i da se on ne događa vašom krivicom. U nastavku pročitajte kako prepoznati emocionalno zlostavljanje i što u tom slučaju učiniti.
Ponižavanje, negiranje, kritiziranje
Ove taktike imaju za cilj narušiti vaše samopouzdanje.
Zlostavljanje je ozbiljno i odnosi se na različite segmente.
Slijedi nekoliko primjera:
• Ružni nadimci – mogu vas nazivati ružnim imenima poput “budalo”, “luzeru” i slično.
• Napad na ličnost – ova tehnika obično uključuje riječ “uvijek”: uvijek kasniš, uvijek griješiš, uvijek sve upropastiš i slične izjave kojima se šalje poruka da niste dovoljno dobri.
• Vikanje – vikanje, vriska i psovke imaju za cilj zastrašiti vas i učiniti da se osjećate malima i nemoćnima. Često ih prate bacanje stvari, lupanje stvarima ili neverbalni znaci agresije.
• Ponižavajuće ponašanje – “Dragi/a, znam da si pokušao/la, ali ovo je izvan tvojih mogućnosti.”
• Javno ponižavanje – započinjanje svađe na javnom mjestu ili javno izrugivanje.
• “Šale” i sarkazam – zbijanje grube šale na vaš račun, nakon čega vam se predbacuje da ste preosjetljivi, da sve shvaćate ozbiljno i da nemate smisla za humor.
• Vrijeđanje na račun izgleda – neposredno prije izlaska dobivate komentar da vam je kosa ružna ili stajling smiješan i neukusan.
• Umanjivanje značaja vaših postignuća – vaš zlostavljač vam može reći da
vaša dostignuća ne znače ništa ili čak preuzimati zasluge za vaš uspeh.
• Umanjivanje značaja vaših interesa – može vam reći da je vaš hobi djetinjast i gubljenje vremena ili da ste grozni u onome što radite.
• Namjerno živciranje – kada zlostavljač zna što vas iritira, namjerno će koristiti svaku priliku da to kaže ili učini.
Kontroliranje i sramoćenje
Pokušaj zlostavljača da vas dovede u stanje da se sramite svojih nedostataka, samo je još jedan od načina demonstriranja svoje moći nad vama.
Alati u igri sramoćenja i kontrole uključuju:
• Prijetnje – ucjenjivačke izjave, poput toga da će odvesti djecu i nestati, ili izjave kao što su: „Nemaš pojma što bih mogao učiniti“.
• Praćenje – žele u svakom trenutku znati gdje se nalazite i inzistiraju da odmah odgovorite na pozive ili SMS -ove. Vrlo često se zlostavljač može pojaviti na mjestu gdje se nalazite, „samo“ da vidi jeste li tamo gdje biste trebali biti.
• Digitalno špijuniranje – vrlo često će provjeriti povijest vaših pretraga na internetu, vašu e-poštu, tekstove i evidenciju poziva. Možda će čak zahtijevati i da mu otkrijete vaše lozinke.
• Jednostrano odlučivanje – u situacijama emocionalne ucjene vrlo često se dešava da zlostavljač otkaže vaš termin kod liječnika ili da čak razgovara s vašim nadređenim bez pitanja ili s učiteljem/icom, profesorom/icom u školi bez vašeg znanja.
• Financijska kontrola – osoba koja vama emocionalno manipulira bila bi u stanju zatvoriti vaš ili zajednički bankovni račun, kao i od vas očekivati da platite sve troškove koji se odnose na vođenje kućanstva, na zajedničke potrebe ili na potrebe vaše djece.
• Kritiziranje – u odnosima u kojima je prisutno emocionalno nasilje izraženo je kritiziranje i isticanje vaših grešaka dugim monolozima koji imaju samo jedan cilj – učiniti vas inferiornima i neadekvatnima.
• Direktne naredbe – od „Donesi moju večeru odmah“ do „Prestani s uzimanjem tableta“, s očekivanjem da će se naredbe izvršiti unatoč suprotnim osobnim potrebama.
• Sramoćenje – rečeno vam je da otkažete taj izlet sa svojim prijateljem ili uparkirate auto u garažu, ali to niste učinili, pa sada morate da podnijeti žestoku kritiku o tome koliko ste nesuradljivi.
• Neuvažavanje pozicija jednakosti – ponašanje prema vama je kao prema djetetu – govore vam što obući, što i koliko trebate jesti ili koje prijatelje možete viđati.
• Odglumljena naučena bespomoćnost – često će reći da ne znaju kako nešto učiniti, iako iskustvo i drugi primjeri ukazuju na to da znaju i koriste upravo te alate za koje tvrde da ne znaju koristiti.
• Nepredvidljivost – odjednom će eksplodirati od bijesa, iznenada će vas obasuti naklonošću ili će odjednom postati mračni i ćudljivi.
• Napuštanje – u društvenim situacijama, ostavit će vas naglo same, bez ikakvog objašnjenja ili prethodne najave takvog ponašanja. Kod kuće će im to biti alat za održavanje problema neriješenim, lebdećim i obojenim tenzijom.
• Korištenje drugih – zlostavljači vam mogu reći da „svi“ misle da ste ludi ili da „svi kažu“ da griješite i da samo vi to ne želite uvidjeti.
Optuživanje, okrivljivanje i negiranje
Ovo ponašanje proizlazi iz nesigurnosti zlostavljača. Žele stvoriti hijerarhiju u kojoj su oni na vrhu, a vi na dnu.
Slijedi nekoliko primjera:
• Ljubomora – optužuju vas da flertate ili da ih varate, iako za to ne postoji nikakva osnovana sumnja.
• Prebacivanje odgovornosti – inzistiraju na tome da vi izazivate njihov bijes i da ste vi odgovorni za njihov probleme s nemogućnošću njegove kontrole, te da burno reagiraju – jer su primorani.
• Negiranje nečega što znate da je istina – zlostavljač će poreći da je došlo do svađe ili čak dogovora. Ovo se zove gaslighting (izluđivanja), a namjera je natjerati vas da posumnjate u svoje pamćenje i u svoj zdrav razum.
• Upravljanje krivicom – mogli bi reći nešto poput: „Duguješ mi sve ovo što imamo. Pogledaj sve što sam učinio za tebe i koliko sam se žrtvovao, a ti si tako nezahvalna“.
• Provociranje – zlostavljači znaju kako vas uznemiriti i kada se desi problem, vi ste krivi jer ste ga stvorili i vi ste jedini odgovorni za njegovo nastajanje.
• Negiranje zlostavljanja – kada se žalite na njihove napade, zlostavljači će to poreći, naizgled zbunjeni i zaprepašteni pri samoj pomisli na to.
• Optuživanje za zlostavljanje – sigurni su da ste vi ta/taj koja ima problema s bijesom i njegovom kontrolom, a da su oni bespomoćna žrtva koja je samo primorana braniti se.
• Obezvrjeđivanje osjećaja – kada želite razgovarati o svojim osjećajima koji su povrijeđeni, optužuju vas da ste pretjerali i napravili dramu oko ničega.
• Optužuju vas za nedostatak smisla za humor – često se šale na vaš račun i ako se usprotivite, reći će vam da se razvedrite i opustite kao i da ne budete tako osjetljivi i „zatucani“.
• Krive vas za svoje probleme – što god u njihovom životu predstavlja problem ili izazov, sve je vaša krivica. Niste ih dovoljno podržali ili niste učinili dovoljno.
• Uništavanje i poricanje – možda će vam razbiti ekran mobilnog telefona ili „izgubiti“ ključeve od automobila, a zatim to odbiti priznati.
Emocionalno zanemarivanje i izolacija
Zlostavljači imaju tendenciju svoje emocionalne potrebe stavljati ispred vaših. Mnogi zlostavljači pokušat će stati između vas i ljudi koji vas podržavaju kako biste postali još ovisniji o njima.
To čine kroz sljedeće obrasce ponašanja:
• Zahtijevanje poštovanja – od vas će uvijek zahtijevati da ih poštujete, bez obzira na njihovo ponašanje.
• Prekid komunikacije – ignorirat će vaše pokušaje da „sjednete i razgovarate“, neovisno o vašem prijedlogu za razgovor uživo, u prostoru ili putem telefona.
• Dehumanizacija – tijekom razgovara s vama, skretat će pogled dok pričate ili će „buljiti“ u nešto drugo.
• Zabrana socijalizacije – Kada god planirate izaći, oni će vam skrenuti pažnju da to nije dobra ideja, moliti vas da ne idete ili vam prirediti burnu svađu neposredno prije izlaska.
• Pokušavaju stati između vas i vaše obitelji – reći će članovima obitelji da ih ne želite vidjeti ili će im obrazlagati zašto ne možete prisustvovati obiteljskim okupljanjima.
• Zadržavanje naklonosti – neće vas dodirivati, čak ni držati za ruku ili tapšati po ramenu. Moguće je i da će odbiti seksualne odnose kako bi vas kaznili ili natjerali da učinite nešto po tom pitanju.
• Ignoriranje vaših pokušaja razgovora– odmahnut će vam rukom, promijeniti temu ili vas jednostavno ignorirati kada želite razgovarati o vašoj vezi ili o onome što je vama važno.
• Aktivno rade na okretanju drugih protiv vas – reći će kolegama, prijateljima pa čak i vašoj obitelji da ste nestabilni i skloni „histeriji“ i da je s vama nemoguće živjeti.
• Smatraju vas prezahtjevnima – kada se zaista potrudite i zatražite podršku, reći će vam da ste previše zahtjevni ili da se svijet ne može prestati okretati zbog vaših malih problema.
• Prekidanje – razgovarate telefonski ili šaljete SMS -ove, a oni vam se unose u lice kako bi vas obavijestili da vaša pažnja treba biti na njima.
• Ravnodušnost – Iako vide da ste povrijeđeni ili da plačete, ne poduzimaju ništa ili se samo okrenu na drugu stranu.
• Osporavanje vaših osjećaja – što god osjećate, oni će reći da griješite zbog toga što se tako osjećate ili da to što osjećate uopće nije važno.
Ko - ovisnost
Ovisan odnos je kada je sve što radite reakcija na ponašanje vašeg zlostavljača. Drugim riječima, vi ste im potrebni kako bi oni povećali svoje samopouzdanje. Zaboravili ste kako živjeti na bilo koji drugi način. To je začarani krug nezdravog i toksičnog ponašanja.
Možda ste ovisni ako:
• ste nesretni u vezi, ali se bojite prekinuti odnos;
• stalno zanemarujte svoje potrebe zbog partnerovih;
• zanemarujete prijatelje i zaobilazite svoju obitelj kako biste udovoljili svom partneru;
• često tražite odobrenje vašeg partnera;
• kritizirate sebe očima zlostavljača, zanemarujući vlastite instinkte;
• žrtva koju poduzimate da biste udovoljili drugoj osobi nije vam uzvraćena;
• radije birate živjeti u trenutačnom stanju kaosa, nego biti sami;
• grizete jezik i potiskujete svoje osjećaje kako biste sačuvali mir;
• osjećate odgovornost i preuzimate krivicu za nešto što niste učinili;
• branite svog zlostavljača kada vam drugi ukazuju na to što se dešava;
• pokušavate ih „spasiti“ od njih samih;
• osjećate krivicu kada se zalažete za sebe;
• mislite da zaslužujete takav tretman;
• vjerujete da nitko drugi ne bi mogao poželjeti biti s vama;
• mijenjate svoje ponašanje kao odgovor na krivicu; kada vaš zlostavljač kaže: “Ne mogu živjeti bez tebe”, vi birate ipak ostati, umjesto da odete.
Što učiniti?
Ako ste psihički i emocionalno zlostavljani, vjerujte svojim instinktima. Znajte da to nije u redu i da ne morate živjeti na takav način. Također, ako se bojite neposrednog fizičkog nasilja, nazovite lokalnu policiju ili neku od SOS službi jer se u suprotnom vaš izbor svodi na specifičnosti vaše situacije. Evo što možete tada učiniti:
• Prihvatite činjenicu da zlostavljanje nije vaša odgovornost. Ne pokušavajte da urazumjeti svog zlostavljača. Možda želite pomoći, ali je malo vjerojatno da će se taj obrazac ponašanja prekinuti bez stručnog savjetovanja.
• Razdvojite se ako je to moguće i postavite osobne granice. Odlučite ne reagirati na zlouporabu ili biti uvučeni u rasprave. Ograničite izloženost zlostavljaču koliko god možete.
• Napustite vezu ili okolnosti. Ako je moguće, prekinite sve veze. Objasnite da je gotovo i ne osvrćite se. Možda poželite i pronaći terapeuta koji vas može uputiti u zdrav način prema napredovanju.
• Dajte sebi vremena za izlječenje. Obratite se prijateljima koji vas podržavaju i članovima obitelji. Ako mislite da će vam pomoći, pronađite terapeuta koji vam može pomoći u oporavku.
• Napuštanje veze je složenije ako ste u braku, ako imate djecu ili zajedničku imovinu. Ako ste u takvoj situaciji, potražite pravnu pomoć.